Životinje oduvijek čine važan dio čovjekova svakodnevnog okruženja. Njihova uloga je višestruka – koriste se za prehranu, kao izvor sirovina, za fizički rad i druženje. Upravo zbog tako bitne uloge životinja, potrebno je brinuti o njihovom zdravlju i produktivnosti.

Politika zdravlja životinja rezultat je višedesetljetnog razvoja u borbi protiv zaraznih bolesti životinja (često epidemija) i obuhvaća sve životinje u EU koje se drže radi hrane, uzgoja, sporta, druženja, zabave i u zoološkim vrtovima. Također se odnosi i na divlje životinje i životinje koje se koriste u istraživanjima kada postoji rizik prijenosa bolesti na druge životinje ili na ljude.

Politika zdravlja životinja štiti zdravlje i dobrobit ljudi i životinja, kao i sigurnost hrane, jer teži postizanju visokog zdravstvenog statusa životinja u stočarstvu, peradarstvu i akvakulturi putem kontrole izbijanja bolesti te kroz programe nadziranja i iskorjenjivanja. Također osigurava nesmetano i sigurno funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU (uključujući i uvoz u EU) živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla (uključujući nusproizvode životinjskog podrijetla) putem zakonodavnih i nezakonodavnih mjera. Djeluje prema načelu "bolje spriječiti nego liječiti".

Također je snažno povezana s međunarodnim standardima Svjetske organizacije za zdravlje životinja – (WOAH) i s obvezama EU-a u okviru Sporazuma o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS sporazum) u kontekstu Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Životinje mogu obolijevati od niza zaraznih ili nezaraznih bolesti. Mnoge bolesti moguće je liječiti ili one utječu samo na pojedinačnu životinju tj. ne šire se na druge životinje niti na ljude. S druge strane, prenosive bolesti mogu imati širi utjecaj na zdravlje životinja ili javno zdravlje s učincima na razini populacije. Zakonodavstvo o zdravlju životinja ograničeno je samo na prethodno navedene bolesti (bolesti na popisu) jer nije potrebno sprečavati i suzbijati sve prenosive bolesti životinja putem zakonodavnih mjera na nacionalnoj razini, na primjer, ako je bolest previše raširena, ako nisu dostupni dijagnostički alati ili ako privatni sektor može samostalno poduzeti mjere kako bi se bolest suzbila. Također, regulatorne mjere za sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja mogu imati znatne gospodarske posljedice i mogle bi poremetiti trgovinu te je stoga nužno primjenjivati ih samo onda kada su one proporcionalne i potrebne, na primjer, kada bolest predstavlja, ili se sumnja da predstavlja, znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje.

Važniji propisi koji reguliraju prenosive bolesti životinja:

1. Uredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja
2. Zakon o zdravlju životinja (NN br. 152/22 i 154/22)
3. Provedbena uredba (EU) 2018/1882 - bolesti s popisa i kategorije bolesti
4.Naredba o provedbi i financiranju mjera sprječavanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja na području Republike Hrvatske (NN br. 1/23)– na snazi
5. Izmjene i dopune Naredbe o provedbi i financiranju mjera sprječavanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja na području Republike Hrvatske (NN br. 107/25) – na snazi
6. Poveznica na delegirane i provedbene uredbe iz područja zdravlja životinja
7. Poveznica na informativne materijale o zdravlju životinja